Početak nam je bio malo težak, ali nismo odustajale. Kako je vrijeme odmicalo moja Ana se počela otvarati, bijes je počeo jenjavati i postajala je sve otvorenija, veselija, kreativnija djevojčica. Obožavala je odlaske srijedom svojoj Barbari. Moja djevojčica koja nikoga nije htjela zagrliti osim svoje mame, dijelila je zagrljaje s Barbarom, jedva je čekala njihove „tajne sastanke“ koje nije morala dijeliti ni sa kim. Bio je to samo njen svijet, gdje je mogla sve, zamazati se bojama, šljokicama, igratise u pijesku, crtati i puno naučiti o sebi a da toga nije bila ni svjesna…jer to je bila igra.

Ja sam na početku mislila da je to samo za osobe sa posebnim potrebama, ali zapravo sam shvatila da je to za sve ljude kojima je teško u grudima i koji bi trebali nekoga s kim bi mogli porazgovarati.Od kad idem na psihoterapiju iskreno sam mentalno puno jača i nemam više toliko problema.Puno je lakše kad možeš reći baš sve nekoj osobi za koju znaš da će te razumijeti i da će sve to ostati mala tajna. između samo vas.Ja mislim da bi svatko od vas mogao probati i vidjeti kako ćete lakše disati❤️

Iako se može činiti neuobičajenim, sastanci s Barbarom u sklopu individualne psihoterapije bili su nešto čemu sam se radovala od termina do termina. Barbara je izrazito profesionalna te radu s klijentima pristupa s puno iskustva i znanja, ali prije svega je topla osoba puna razumijevanja. Od samog početka naših sastanaka imala sam dojam sigurnosti i opuštenosti te je dinamika razgovora bila vrlo prirodna i nimalo usiljena, što je uvelike pomoglo u mom osobnom napretku i olakšalo cijeli proces rada na sebi. Naučila sam zaista jako puno uz Barbaru, tako da za njezin rad imam samo riječi hvale i dajem svoju preporuku svima onima kojima treba terapeut koji je prije svega dobra osoba.

Terapija igrom pomogla mi je da se naučim bolje povezati sa svojim sinom. Također mi je pomogla objasniti da postoji temeljni razlog iza sinovog ponašanja, potreba koja nije zadovoljena. Naucila sam da je postavljanje i poštovanje granica jednako važno i za roditelje i za djecu.Preporučila bih terapiju igrom drugim roditeljima jer se ponašanje mog sina promijenilo na bolje, posebno njegova reakcija na različite situacije.Kroz proces same terapije koji je trajao 2 ciklusa po 12 dolazaka, mi kao roditelji smo imali jednako koristi kao i nase dijete.

Odlučili smo našeg sina predškolskog uzrasta uključiti u terapiju igrom nakon što mu se u životu desila velika promjena u vidu dolaska mlađeg brata. Shvatili smo da mu unatoč našoj podršci i angažmanu treba neka treća osoba koja će mu biti kao dobar emocionalni trener koji će mu na profesionalan način pružiti stabilno vodstvo kroz nove odnose i osjećaje koji su se pojavili od kako je dobio ulogu starijeg brata. Terapija igrom je preuzela ulogu sigurnog mjesta za proživljavanje svih teških i neugodnih emocija. Na taj način naš dječak je dobio priliku jačati sebe i kontinuirano rasti na emocionalnom, socijalnom i psihološkom planu.